Već tri decenije smo izloženi raznim djelovanjima kojima se pokušava derogirati vladavina prava iz svakodnevnog funkcioniranja institucija u Bosni i Hercegovini. Najnovija dešavanja pokazuju da sada umjesto načela legalnosti institucionalnog djelovanja uvodimo model “etničkog predstavljanja” čime se pravdaju različite nelojalne i nezakonite radnje. Pokušava se rabulističkim metodama, dakle, raznim vrstama “interpretacijskih“ prevara ili proizvoljnih tumačenja zakona, inaugurirati primarnost principa etničkog u funkcioniranje cjelokupnog društvenog sistema i time napraviti etnokratijski politički sistem koji potpuno odudara od savremene demokratije.
Već godinama je prisutna napetost između “razuma” i “političkih koncepcija”, koju pratimo kroz antidržavno djelovanje visokorangiranih političara koje se ogleda u negiranju države i njenih institucija, donošenju neustavnih zakona, nepoštivanju sudskih odluka, namjernom lažnom tumačenju zakonskih odredbi, prilagođavanju prava i pravnih normi etničkom, kršenje zakona, itd. Pitanje je zašto državne institucije koje trebaju čuvati ustavni poredak države ne reagiraju na otvorena protivustavna djelovanja i negiranja države?
Adekvatna reakcija nadležnih institucija je izostala i to je bio signal da se ide i dalje, da se testiraju granice, koje su, čini se, ovdje vrlo rastezive. Čak i nakon što je u bh entitetu Republika Srpska donesen Zakon o neprovođenju odluka Ustavnog suda BiH, nakon što su najavljene odluke o neprihvatanju odluka tužilaštva i Suda BiH, SIPA-e, te jačanje međuentitetskih granica, sankcija je izostala. Ono što označavamo “razumom”, uzimajući u vidu svjetske standare, ovdje se ne poštuje i više ne postoji, jer u Bosni i Hercegovini nameće se “perverzni” razum, koji sada već gubi prihvatljive okvire normalnosti. Na sceni je negiranje genocida i glorifikacija ratnih zločinaca, banalizacija ratnih dešavanja u Srebrenici, podsticanje mržnje, poziv na nepoštivanje i neprovođenje odluka Ustavnog suda BiH kao njihovo direktno kršenje. Čini se da siledžijsko ponašanje nailazi na respekt i suzdržanost pa moglo bi se reći i strah od poduzimanja konkretnih radnji kojima bi se ovakvo djelovanje zaustavilo i sankcioniralo.
U centru ukupnih dešavanja je svakako državna imovina koja predstavlja izraz državnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta jedne države. U svom nedavnom obraćanju Dodik ističe “ako nam uzmu imovinu bićemo ništa”, a implikacija navedenog je samozakonje koje treba dovesti do toga da upravo država postane to “ništa”. Građani već prilično instruirani ostaju zarobljeni u nametnutim političkim stavovima u čiju dobrobit ne smiju ni posumnjati, te podržavaju mit o otimanju imovine koja pripada entitetu Republika Srpska. Nigdje se u entitetskoj “interpretaciji” ne spominje država Bosna i Hercegovina.
Rad Parlamentarne skupština BiH, koja je jedina pozvana da donese zakon o državnoj imovini, svih ovih godina se opstruira, kako bi se na kraju država razbaštinila, razognjištila, tj. dematerijalizirala i postala prazna ljuštura. Državna imovina se bez obzira na Zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom i na odluke Ustavnog suda BiH već knjiži na entitet RS, a na entitetskom nivou su već puno ranije doneseni brojni zakoni koji faktički entitetima daju vlasnička ovlaštenja.
Ali nije samo riječ o državnoj imovini! Samo ove godine smo pratili slijedeće: obilježavnje 9. januara u Istočnom Sarajevu, gdje je na defileu učestvovalo 2.500 pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova entiteta RS-a koji su s oružjem bili odmah iznad Sarajeva, mada je Ustavni sud BiH utvrdio da obilježavanje tog datuma nije u skladu sa Ustavom BiH; odmah nakon toga Skupština RS-a donosi Zakon o nepokretnoj imovini RS-a kojim protupravno državnu imovinu pretvaraju u imovinu RS-a, sada donose Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda na području RS-a, te najavljuju i donošenje zakona kojim će onemogućiti provođenje odluka Suda BiH, Tužilaštva BiH i SIPA-e na području tog entiteta.
Diktatorska samovolja čini se teži ka ukidanju osnova demokratskog sistema inicirajući ukidanje sudske vlasti kao jedne od tri stuba vlasti. Nastavi li se na ovaj način onda više nećemo moći govoriti o pravnoj državi. Za bilo kakve kalkulacije više nema mjesta ni vremena, građani ove države očekuje konačno djelovanje nadležnih institucija da u skladu sa svojim ovlaštenjima izvrše potrebne intervencije kako bi se omogućila puna provedba Ustava BiH i zaustavila dalja secesionistička djelovanja.
*Larisa Velić je dekanesa Pravnog fakulteta u Zenici i predsjedavajuća Senata Univerziteta u Zenici. Veći dio svoje karijere provela je u Njemačkoj gdje je završila Pravni fakultet, položila pravosudni ispit, doktorirala, radila kao advokat nakon čega se vratila u BiH.
*Senadin Lavić je profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Autor je naučnih i stručnih knjiga i radova u zemlji i inostranstvu. Član je Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99.
