Anarhija polako ulazi u bosanskohercegovački entitet Federaciju i postaje brend vlasti nametnute bonskim ovlaštenjima Christiana Schmidta uz posredovanje Ambasade SAD.
Ozbiljnog parlamentarnog rada nije bilo sedam mjeseci. U tom periodu Parlament je usvojio Budžet i jedan nacrt zakona. Sve ostalo je dim i prašina u oči građanima koji su prinuđeni trpjeti nesposobno interesno okupljeno društvo.
Zahvaljujući Schmidtu i Michaelu Murphyiju, antidržavni HDZ i Dragan Čović dobili su poluge moći da 2,2 miliona građana ovog entiteta drže taocima svojih političkih želja. Jedna želja je Marin Vukoja u Ustavnom sudu BiH iako stručnjaci smatraju da ne zadovoljava osnovne uvjete za izbor.
No, HDZ je navikao da njegova politika prolazi samo tamo gdje pomoću instalisanih kadrova može silovati demokratiju i procedure, pa imenovanjem Vukoje blokira sve druge procese.
Bolesni nemaju lijekova, radnicima s uslovima za penzije ne uvezuje se staž, zakoni za bolji standard građana nisu ni u planovima, Vlada FBiH zasjeda u prazno i mnogo toga moglo bi se nabrojati i zakititi na vlast koja je najavljena kao reformska i koja nas je trebala odvesti na standard Evropske unije.
A odvela nas je u politički Sudan, u kojem frakcije, neke fundamentalističke, klerikalne i one druge bez osnova znanja, spremne jedino da zarad opstanka u vlasti bude radikalno odlučna da izda i principe i glasače zarad parčeta vlasti.
Federalni parlament zasjeda danas, ali je ishod neizvjestan. No, neizvjesnost se odnosi samo na pitanje hoće li HDZ-u biti udovoljeno s izborom Vukoje ili ne. Građana ponovo nema u dnevnom redu, njihovih problema je sve manje u radu najvišeg zakonodavnog organa u Federaciji.
Parlamentaraca je 98 i teško je očekivati da će faktura za opći nerad biti fakturirana njima. Faktura neće ići niti na HDZ, jer su ga međunarodna zajednica i stranke trojke oslobodile tereta blokade Federacije od 2018. do 2022. godine. Trojka će stoga platiti cijenu, jer je riječ o grupaciji stranaka projektovanih da zamijene SDA po američkom planu.
I zamijenile su, uz činjenicu da će za svoje fotelje zamijeniti i sudbinu svih građana.
Brendiranje anarhije kao reformskog puta neminovno će koštati stranke trojke na narednim izbornim ciklusima, a nametnutog premijera Nermina Nikšića možda i pravosudnog procesa.
Igre koje igraju oni koji su prodali državu za večeru sve jasnije su vidljive i neupućenim u političke procese. Još jasnije ih vide oni koji posljedice tih igara osjete na svojoj koži. Kritična masa se polako zagrijava i sve je bjesnija. Uz zbivanja na državnom nivou i državni udar Milorada Dodika, postoji dovoljno kvalitetan kremen da upali uličnu vatru pred institucijama koje ne rade.
Anarhija koju su nametnuli entitetu preuzetom u ozbiljno dobrom finansijskom stanju dovest će ih u situaciju da budu u ulozi Vjeke Bevande i bježe od građana kojima i danas bezobrazno obećavaju bolje dane iako je život u Federaciji postao teži od smrti.
Igra koju igra trojka ima rok trajanja, kada vrijeme istekne anarhija će se pretvoriti u opći haos. Ali ovaj put ucijenjene glave neće moći koristiti džokera “tako je radila i SDA”. Niko tako do sada nije radio!
