“Znaju se direktni počinitelji gnusnog zločina u Ahmićima. Zna se i ko je izdao zapovijed puštanja robijaša iz zatvora koji su počinili zločin. Znaju se i svi subjekti zapovjednog lanca koji su doveli do zločina. Nigdje u ovome što se zna ne spominje se ime Darija Kordića. On je osuđen kao tadašnji politički vođa, na osnovu tajnog svjedočenja AT koji je svjedočio kako je čuo da je Kordić bio na sastanku gdje se govorilo o napadu na Ahmiće”. Ovako haškog osuđenika za monstruozne zločine brani predsjednik Hrvatske republikanske stranke Slaven Raguž.
I dodaje: Gube Izetbegović/Komšić tlo vlasti pod nogama. Gube poluge na kojima su parazitarili desetljećima. Gube i slobodu koju su plaćali našim novcem. Valja rasturit ovo malo suživota koje je izgrađeno i onemogućit da ga se još više izgradi. Ili ja, ili nitko. Ili mi, ili propast. J**** Bosnu na čelu koje SDA nema!”, zaključio je Raguž.
Dakle, uprkos presudi međunarodnog suda i svim dokazanim činjenicama, za Raguža Kordić nije zločinac, već žrtva nečije urote da se okrivi Hrvatska. A Hrvatska je, usput rečeno, kroz presudu šestorki, već presuđena za UZP odnosno agresiju na BiH.
No, vratimo se Ragužu, kojem Željko Komšić za razliku od Čovića ne smeta što nije Hrvat po mjeri Zagreba, već mu smeta što je nosilac “Zlatnog liljana”. Izetbegović mu smeta jer je sin Alijin, a Alija bio predsjednik koji je poveo narod da se odbrani od Kordića i sličnih.
No, tragedija u svemu je što Raguž i nije najgori među nama. Iako spada u red opasnih fašističkih struktura u hrvatskom narodu, Raguža je pretekao neki sarajevski anonimus.
A u političkoj školi FGR mnogo je anonimusa koji bi rado da zaborave tromjesečnu bebu koju su u Ahmićima ubili Kordićevi jurišnici. Ti izdanci FGR rado bi zaboravili i Srebrenicu, Žepu, Prijedor, Foču, Krajinu, Višegrad…a sve zarad fikcije kojom su opčinjeni – graditi život na budućnosti, bez osvrtanja na prošlost.
To je na neki način moto najpoznatije političke FGR škole – “Naše stranke”. U toj stranci historiju su preskočili u školi, ali su preskočili i opće znanje da bez riješene prošlosti nema svijetle budućnosti. A Balkan u paketu je mjesto gdje se prošlost nikada nije rješavala valjano, pa se redovito ponavljala u mnogo gorem obliku.
No, FGR to ne zanima. Baš kao što ih ne zanima da li sjede pod zastavom VRs, simbolom vojske osuđene za genocid, UZP, silovanja, etnička čišćenja. Nije im problem ni zastava tzv. HZHB, jer oni tobože žele budućnost.
Njihov najveći problem je što im niko nije rekao NE IDE TO TAKO. Jer, historija je korijen, a stablo i grane budućnost. I ma koliko stablo i grane bile veće od korijena, bez njega preživjeti neće.
No, u FGR školi se to ne uči. Tamo se uči o ljudskim pravima. Ali samo za probrane kategorije. Takoreći, kategorije budućnosti. Za one iz prošlosti ih nije briga. Zato FGR klasa iz “Naše stranke” se nije pojavila u Ahmićima na obilježavanju jednog od najmonstruoznijih zločina.
A da je nešto opasno trulo u toj nazovi liberalnoj političkoj organizaciji pokazao nam je Faris Šehović, predsjednik Općinskog odbora Naše stranke u Novom Sarajevu, koji je izjavu Kordića “sve bih ponovio”, iskoristio da ga uporedi sa Sakibom Mahmuljinom, generalom Armije RBiH.
Jedina istina u Šehovićevom FGR promatranju jeste da su obojica osuđeni. GORKA ISTINA! Jer, Kordić je osuđen za planiranje i realizaciju sistematičnog napada i etničko čišćenje. Mahmuljin je osuđen za nesprječavanje zločina, koji nije bio sistematičan, već izolovan incident.
Da je Šehović, koji naknadno objašnjava da mu je otac bio pripadnik Armije RBiH, išta naučio o proteklom ratu, znao bi da je jedina legitimna oružana sila na prostoru BiH bila Armija RBiH. Jer, ta vojska je branila Bosnu i Hercegovinu, međunarodno priznatu državu napadnutu od svojih susjeda Hrvatske i Srbije i unutrašnjih kolaboracionista.
A da li su onda Mahmuljin i Kordić jednaki? Šta misliš Šehoviću ili Raguže? Zapravo je sada teško prosuditi, al’ samo se nameće pitanje otkud Slaven Raguž u “liberalnoj Našoj stranci”. Tačno je da svaki zločin treba biti procesuiran, ali je još tačnije da zahvaljujući liberalima iz FGR političke škole u Sarajevu, od Glavnog štaba do najniže vojne organizacije u ARBiH svima se sudi, a s ciljem da se u konačnici svi prikažu jednakim. Šehović je pokazatelj da to može tako.
U pokušaju da se izvadi, a to je uvijek najpogrešnije, Šehović piše sljedeće: “U svemu što se dešava od sinoć, nakon što sam napisao status o sličnostima između Mahmuljina i Kordića, najviše me fascinira volja i opredijeljenost velikog broja ljudi da mi se javi i piše razne stvari. Do sada nisam bio svjestan do kojeg kapaciteta nacionalni identitet i solidarnost može da mobiliše ljude”.
Dakle, fascinira Šehovića opredijeljenost onih koji Bosnu i Hercegovinu istinski vole da spriječe falsifikovanje istine o utvrđenom karakteru rata, a ona je nakon presuda neporecivo dvostruka agresija od strane Srbije i Hrvatske.
No, kakva stranka takvi joj i kadrovi. A stranka je svoje pravo lice pokazala kada je u Mostaru podržala HDZ. Jer, oni očito vjeruju u dobro kreiranu srpskohrvatsku laž o tri strane “građanskog” rata u BiH. Zato su im Mahmuljin i Kordić isti, zato više govore o izolovanim zločinima Armije RBiH, nego o sistemski planiranim agresijama dviju susjednih država u kojima su počinjeni najmonstruozniji zločini još od holokausta.
Zato više ne smije da nas iznenadi zašto Naša stranka i Slaven Raguž razmišljaju isto. Ni danas, ni na izborima niti ikada više!
