Probosanska politička scena je definitivno okupljalište loših đaka, takoreći propalica. Neumijeće političke borbe, koje istina pokazuju već decenijama, a najbolje je reflektirano u posljednjih godinu dana mora biti ozbiljan znak za uzbunu svih onih koji vide u kom pravcu nas vode potkapacitirani i nedorasli lideri.
I što nas duže budu vodili, Bosna i Hercegovina će dublje tonuti u kaljužu secesionizma i raspadanja uslijed truleži političke ideje na kojoj treba da opstane. A trulež je neminovna, jer ovdje je politička ideja odavno lišena svake ideologije, pa čak i one domoljubne. Truleži koja proističe od nezasitne potrebe biti vlašću. I to onom vlašću u kojoj se malo učinjenog, dobro naplaćuje.
Ma koliko nas je raspodjela snaga na političkom kantaru Bosne i Hercegovine nakon nameta Christiana Schmidta zavarala da ima i onih snaga koje istinski jesu za očuvanje države u kapacitetu u kojem to mora i treba biti, pijačarenje političkim interesima i države i Bošnjaka na mostarskoj pijaci s Draganom Čovićem pokazuje da je to samo optička varka.
Kao što je optička varka sve ono što gledamo od Dejtona do danas. Vještina pregovaranja je ozbiljna nauka u političkom djelovanju, a mi vještih nemamo. Imamo nabuđenih lažnjaka, patriotskih tersaroša bez pokrića, koji nam već predugo skriveni populizam prodaju pod patriotizam. A mi, nezreli kao narod i neobrazovana građanština, to kupujemo i gutamo dok nas težina nagomilanog u vlastitoj utrobi ne obori.
Jer, ko tri puta dnevno objeduje populizmom maskiranim patriotizmom, on za večeru jasno konzumira tamu nestanka. A nestanak nam nikada nije bliži, jer oni koji nas vode zapravo nikada u posljednje tri decenije nisu imali viziju kako sići sa tih staza i stranputica. Od bogatstva s Marindvora ne vidi se čemer, a sljepilo velegrada odavno je progutalo svaku ideju probosanskog patriotizma. Zato mi se, u posljednje vrijeme, dešavaju neka čudna ponavljanja, deža vu, jer čini mi se da sam već jedaret pisao kako je priča o probosanskom bloku i jedinstvu magla iz horor filma istog naziva.
E, kroz tu maglu možemo posmatrati i posljednja dešavanja i pregovaranja u Hercegovačko – neretvanskom kantonu. Naizgled, formirana su ti tri konfrontirana bloka – HDZ-ov, trojkaški (SDP, NiP, DF) i SDA/NES.
Pokazalo se još jednom da probosanska ili bošnjačka politika u konačnici, teško ući još teže shvata, a najteže se odriče starih navika i budžetskih privilegija. Umjesto da Draganu Čoviću naplate sve što se desilo od prvog do posljednjeg Schmidtovog nameta, tri stranke koje su ostale izvan OHR-ove vlasti, ušle su u fajt od kojeg Čović jedini ima koristiti.
Tako je Demokratska fronta zaigrala igru sa SDP-om i NiP-om, koji su već kroz Vijeće ministara i Vladu FBiH, pokazali servilnost spram HDZ-ovih želja. Sam ulazak u takvu priču potpuno je nepotreban, jer je DF to samo po sebi suprotno onome za šta se zalaže ta stranka. Takvim ponašanjem dali su povoda da budu višestruko optuživani. Dvostruko gubitnička kombinacija za Demokratsku frontu. Da su ušli u vlast, bili bi na udaru, zbog koaliranja s Čovićem. Nakon odustajanja, ispostavljena im je faktura da su time prepustili SDA ozbiljne mogućnosti da bude u vlasti u HNK.
S druge strane, očigledno je da SDA nema ni snage ni volje da prelomi i riješi se dosadašnjih načina djelovanja. Umjesto da organizacijski djeluju na jačanju i podmlađivanju stranke, da razmišljaju i planiraju u narednih pet do 10 godina, SDA se bori da sačuva fragmente vlasti u nižim administrativnim jedinicama.
Nakon uspostave vlasti u SBK posve je jasno da ta stranka i njeno rukovodstvo ne znaju i neće da znaju. Umjesto da pokažu političku zrelost i spremnost za borbu s HDZ-om, oni Čoviću omogućavaju vlast i u tom kantonu, a u istu ne puštaju Demokratsku frontu. Razlog je neka navodna dobra saradnja s HDZ-om u prošlosti, ali prošlost je nestala onog trenutka kada je HDZ poslao jasnu poruku SDA da je nepoželjna. No, funkcije su lokalnim SDA kadrovima očigledno važnije od svih strategija i politika.
U HNK je uz SDA sve su prilike ići će i Narodni evropski savez. I tu dolazimo do još jedne anomalije u ponašanju stranaka probosanskog političkog spektra. Jer, NES je imao priliku čista obraza izaći iz turbulentnog vremena i u narednim izbornim ciklusima ponuditi snažan argument neulaska u vlast po svaku cijenu. No, svjesni toga i izlaze u javnost porukom da neće pristati na trgovinu na mostarskoj Tepi i bez obzira na cijenu, neće pristati na 7:5 za HDZ.
SDA, DF i NES su u mostarskoj igri ipak morali igrati drugačije. Primjerice, NiP, SDP i Naša stranka u Kantonu Sarajevo zagovaraju izbacivanje Stranke za BiH, koja je na državnom i federalnom nivou pokazala političko dostojanstvo. Takav nastup prema HDZ-u, ali i prema NiP-u i SDP-u, trebali su imati i mostarski SDA, DF i NES.
Zasigurno bi to bila puno drugačija priča, jer bi se i HDZ teže odlučio na zahtjev za sedam hrvatskih ministara. Uostalom, čemu žurba za formiranje vlasti u HNK. A HDZ, SDP i NIP su svakako navikli da traže pomoć internacionale u formiranju vlasti. Neke se lekcije moraju brže učiti, u suprotnom, ono što još možemo nazvati probosanskim blokom vrlo lako može postati imaginacija naših želja. Upamet!
Patria
