Smjenom Osmana Mehmedagića sa čela Obavještajno-sigurnosne agencije BiH skinut je pritisak s pravosuđa i ono je počelo raditi. Poručuje nam to ovih dana šef diplomatije i predsjednik Naroda i pravde Elmedin Konaković, valjda ushićen što su u Sarajevu uhapšena dva bivša načelnika i jedan bivši gradonačelnik.
Iz tog ushićenog lamentiranja krivcima za nerad pravosuđa jedino može proisteći argument koji štiti pravosuđe od svih optužbi za nerad koje su proteklih mjeseci i godina iznosili i domaći i strani zvaničnici, specijalni izvjestilac i napose javnost.
Ali, to što Konaković besjedi daleko je to od istine. No, nadovezujući se na tvrdnje ministra vanjskih poslova mogli bismo kazati da su hapšenja počela dolaskom novog direktora OSA-e Almira Džuve. U prijevodu, to bi značilo da od njegovog imenovanja živimo u državi policijskog progona koje realizuje pravosuđe. Jer ako pravosuđe počinje raditi promjenom prvog obavještajca u državi, onda imamo veći problem. Naročito ako se promjena ogleda u činjenici da se hapse direktni politički konkurenti, a narkobosovi i akteri visoke korupcije bivaju netaknuti.
Ipak, koliko god se šef bh. diplomatije trudio da nam pojasni kako je Osmica bio zid za kriminal od Une do Drine, od Save do mora, razvoj situacije ga zapravo ostavlja na vjetrometini i bez argumenata. Kriminala i korupcije ima širom države, ima i ratnih zločinaca, ali nema ni OSA-e ni pravosuđa, nigdje osim u Sarajevu. To je prvi dokaz da Osmica, ne braneći ga za neke propuste, nije krivac za nerad pravosuđa, naročito ne onaj prvi kojeg treba istaći.
Nadalje, dok je na čelu OSA-e bio direktor kojeg su svi osporavali, lobistima srpskog sveta i ruskog agresora ulazak u BiH nije bio dozvoljen. I tu dolazimo do drugog argumenta koji neutrališe spinovanje Elmedina Konakovića. Jer, tri mjeseca nakon izmjene na čelu OSA-e tim lobistima dozvoljen je ulazak u našu zemlju. Dakle, sada će slobodno moći da se kreću, agituju, špijuniraju i sve to u korist naše propasti. Odlično, ministre, 1:0 za Trojku, HDZ i SNSD protiv BiH.
Sada zapravo postaju puno jasniji medijski natpisi u postizborno vrijeme prema kojima su Milorad Dodik i Dragan Čović favorizirali Almira Džuvu u izboru direktora OSA-e. Dodik je s dolaskom “reformskih snaga” u vrh OSA-e instalirao svoj kadar, a rusku školu u liku Riste Zarića. Ako je Džuvo njegov, uz odanog glavnog tužioca Milanka Kajganića, jasno je u kom pravcu će policijsko – pravosudni aparat se kretati.
Još jedan medijski navod demantuje Konakovićevu tvrdnju. A prema tom navodu, dok je Džuvo bio na čelu OSA-e, OSA se preko noći prestala baviti ratnim zločinima, iako je ranije bila od najviše pomoći: Tu također možemo tražiti razlog zašto je Džuvo Dodiku draži od Mehmedagića.
Istovremeno, Džuvo ima državljanstvo Hrvatske, koje mu je kroz institucije uručilo rukovodstvo tamošnjeg HDZ-a. O tome su također pisali hrvatski mediji. Nakon svega što smo proživjeli od oktobra do danas jasno nam je u kojem smjeru ide hrvatska politika s obje strane granice, pa se pitamo je li to razlog zašto je Džuvo i Čoviću bio favorit. Još kad uzmemo hercegovački el dorado koji ostaje izvan nišana policijskih agencija, zaključak se nameće sam.
Još jedna skorašnja zanimljivost demantuje Konakovića. Naime, nakon imenovanja Džuvo se susreo s Kajganićem i umjesto visoke korupcije, istraživanja ratnih zločinaca i puteva kojima bježe od pravosuđa, fokus su stavili na terorizam. A malo ko se može i sjetiti posljednjeg pokušaja terorizma na prostoru BiH. Dakle, novi šef OSA i državni tužilac nisu baš puno besjedili o kriminalu i korupciji, oni imaju neke druge planove, potpuno različite od Konakovića.
I na kraju, nije li licemjerno ministre Konakoviću da se hvalite prvim čovjekom OSA-e, kada cijela javnost u BiH zna da ga je instalirala Ambasada SAD i da ste bili protiv toga. Da podsjetimo, ministre Konakoviću, prilikom gostovanja na Face TV prije izbora direktora OSA-e kazali ste “Džuvo nije među imenima kandidata, on nije opcija”.
No, želje su jedno, a američki gazda drugo. Zato nije jasno čime se hvalite, kada je očito kauboj Michael Murphy odabrao šefa tajne službe države Bosne i Hercegovine. Dakle, Džuvo jeste opcija, ali ne da pomaže pravosuđu, nego naprotiv, da pomogne u realizaciji projekta srpskohrvatskog sveta.
Zato i jeste s Kajganićem naglasio terorizam. Jer, koga briga za korupciju, kriminal, zločince i negiranje genocida, treba vratiti terorizam u fokus kako bi se Bošnjaci ponovo ekranizirali u babaroge i fundamentaliste koje treba riješiti.
I to je jedan od razloga zašto Džuvo odgovara Dodiku i Čoviću, jer sada već raskrinkana priča o “kršćanskoj stvari” je zapravo priča o stvaranju mini državica u kojima će oni biti namjesnici Srbije i Hrvatske.
A da bi se to dogodilo Bošnjake treba ekstremizirati i pretvoriti u plemensku zajednicu koja više od geta ne zaslužuje. To je put koji je otpočeo Christian Schmidt, ali da bi bio do kraja doveden i nadasve uspješan kaubojima su potrebni odani kadrovi koji se deklarišu kao Bošnjaci i nose muslimanska imena.
Malo kome je u ovoj priči nešto nejasno. To spinovi promijeniti neće, naročito ne nakon što je Džuvo dao “obavještajnu dozvolu” advokatu i svjedoku osuđenika za genocid koji su kreirali Rs da uđu u BiH i pomognu Dodiku i Čoviću.
