Ispred Komemorativnog centra u Tuzli obavljen je posljednji ispraćaj doajenu bh. novinarstva Salihu Brkiću, a dženaza-namaz, koji je predvodio tuzlanski muftija dr. Vahid ef. Fazlović, klanjana je ispred džamije u Moluhama. Salih Brkić je ukopan na mezarju u Suljetovićima, a posljednjem ispraćaju i dženazi prisustvovali su mnogobrojni građani, kolege, prijatelji i članovi porodice.
Prije klanjanja dženaze-namaza o liku i djelu Saliha Brkića govorio je tuzlanski muftija dr. Vahid ef. Fazlović.
– Svjedočimo istinu o velikom djelu rahmetli Saliha Brkića, svjedočimo to onako kako je on svjedočio istinu tokom cijelog svog života. Govorio je svojim srcem i radio je svojim srcem. Svi smo to osjećali jer ga je Allah dž.š. preodredio za to. To je izviralo iz njegove ljudske prirode, naravno iz njegove vjere, njegovog humanizma. Malo su čije oči vidjele ono što su vidjele Salihove oči. A onda je sve zabilježio i to je objelodanio, to je istina, a za svakog čovjeka je najvažnija istina – kazao je muftija Fazlović, prenosi Fena.
Ističe kako je bilo nepobitno ono što je Salih govorio, što je prenosio ljudima, makar da su neki među ljudima bili protiv toga jer uvijek ima pobornika istine i ima onih koji su protiv istine. Salih se, kako je kazao tuzlanski muftija, nije obazirao na to. Bio je svjedok i borac za istinu.
– Njegova riječ se daleko čula. Vrijedno je radio i bio je priznat među svojim kolegama, za primjer i za uzor. Neprestano je bio u narodu, s ljudima, volio je ljude. Volio je svoju misiju, a onda svi ćemo to posvjedočiti, Saliha je volio naš narod i u domovini i u dijaspori kao malo koga u našem vremenu – poručio je muftija Fazlović, uputivši posebno zahvalnost što je bio neprestano u najvećim kušnjama uz narod Podrinja.
– Malo ko ima svjedočanstva koja ima Salih Brkić. On je, naš Salih, uvakufio. Uvakufio je svojoj Islamskoj zajednici video i fotoarhivu porušenih džamija i agresiji na BiH, uvakufio je fotoarhivu više od stotinu masovnih grobnica. To je neizmijerno važno. Ova dokumentacija se čuva u institucijama IZ u Sarajevu i Tuzli. Tako se služi svom narodu, tako se služi svojoj domovini, univerzalnim vrijednostima jer Salih nikada nije bio protiv dostojanstva bilo kojeg čovjeka – rekao je muftija Fazlović.
Mnogobrojne kolege biranim riječima su govorili o Brkiću. Pamte ga kao neumornog borca za pravdu i istinu, kao novinara koji je izvještavao o najvećim ljudskim tragedijama, a izvještavajući o historiji postao je i dio nje.
– Fascinirala me njegova intelegencija. Od njega sam naučio kako da razumijem bol i tugu Srebrenice. Znao je za svaki kabur, za svaki tabut spušten u Srebrenici. Pamtit ću ga da je izvještavao o najvećim ljudskim tragedijama, a da prema onima koji su činili zločine nikada nije imao grubu riječ, niti je ikoga prokleo – kazao je urednik Federalne televizije Aleksandar Marković.
Almasa Hadžić, novinarka u penziji, kao i Salih Brkić, svjedočila je svakoj otvorenoj masovnoj grobnici, razgovarala s gotovo svim srebreničkim majkama.
– Salih Brkić je zavirio u svaku srebreničku dušu. On je znao koja je majka izgubila sina, supruga, koliko članova svojih porodica – kaže Almasa Hadžić.
No, konstatacija je da tek kada ljudi, poput Saliha Brkića, odlaze shvatamo značaj njihovih djela. I veličinu. Od Saliha Brkića su se ispred Komemorativnog centra oprostili Željko Tica, urednik IP-a FTV-a, Nađa Ridžić uime Društva novinara i Dino Durmić u ime ITC-a Tuzla.
Salih Brkić je rođen u Mostaru 1948. godine, a odrastao u Stocu. Životni put ga je doveo u Tuzlu gdje je radio u mnogim medijima. Osim zavidne novinarske karijere za koju je dobio mnogobrojna priznanja, Brkić je autor i brojnih dokumentarnih filmova.
Iza njega je dokumentarni film “Hatidža“ o srebreničkoj majci Hatidži Mehmedović. Radio ga je 16 godina. Zatim film “Nermin“ na kojem je radio šest godina. Radio je i film o Seadu Bekriću kome su izbijene oči u granatiranju Srebrenice 12. aprila 1993. godine kada su ubijene 74 osobe, te o Bekiru Husejnoviću, dječaku sa rukama starca. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada, od kojih je i Povelja Hasan Kaimija za životno djelo.
Patria
