Prije par mjeseci pisali smo o tome kako je grupa Tuzlaka pomogla grupi navijača iz Crne Gore da se smjeste i osjećaju ugodno u našem gradu.
Ali to nije bio kraj te priče, priča ima nastavak i to kakav. Prenosimo u cijelosti tekst ,,Naši Tuzlaci“ i ,,tuzlanski Podgoričani“ sa portala pobjeda.me koji donosi nastavak ove super priče …
Amar, Mile, Edin, Ivan, Dalibor, Slobo, Emir, Matija… imena stubova i mostova prijateljstva dva grada, dvije države, dvije eks-Ju navike. Moć pripadanja lopti i superiornost igre, kao način da osvojenim državnim ponosom uvažiš druge. Jer ko razumije loptu ne razumije granice i ,,graničare“
Foto: Pobjeda/Dražen DraškovićOvako je bilo u Tuzli
Tuzla. Februar 2023. godine. U Bosni se ne može bez jugo-nostalgične „obnove i izgradnje“. I asocijacije koje kreću od one bijele kutije u kojoj je bio kilogram tuzlanske soli. Čitava zbirka podobnih imena koja treba da pokrenu i društvo i sport i mlade i stare, u drugoj polovini prošlog vijeka, davala se sportskim klubovima. Da sjećaju na borbu i revoluciju i da čuvaju ono što je stvoreno…
Napredak, Partizan, Jedinstvo, Dinamo, Čelik, Crvena zvezda, Budućnost, Mladost, Proleter, Borac, Rudar… Kompletan jugoslovenski sport je bio „imenom i prezimenom“ vezan za vrijeme kada je pravilom „nikad robom“ stvaran taj jugoslovenski partizansko-oslobodilački adrenalin i zajedništvo…
A Tuzla je tada izabrala najsvetije ime – Sloboda. I zapamtili smo te vlasnike fudbalskog dresa Slobode kao što su Šećerbegović, Mulahasanović, Geca, Mešković, Hatunić, Mersad Kovačević. Zapamtili smo i „Slobodinu“ košarkašku kraljicu Razu Mujanović koja je svojom visinom i talentom pomagala da košarkaška Sloboda i košarkaška Jugoslavija budu neprikosnovene…
Ovako u podgoričkom restoranu ,,AND 1“ (Pobjeda/Dražen Drašković)
Energija Slobode se prenijela i na stanovnike Tuzle koji su svih prethodnih teških i ,,nejugoslovenskih“ decenija, sačuvali naviku slobode i svega onoga što na slobodu ,,raste“ – prijateljstvo, druženje, solidarnost, povezanost…
Sloboda je i naslućivanje i traženje prijateljstva. E pa ta tuzlanska sloboda je te februarske noći čula kako navijači iz Podgorice, koji su došli da gledaju kvalifikacionu košarkašku utakmicu između reprezentacija BiH i Crne Gore, imaju problem. Čuješ problem, gledaš nepoznate ljude, uživaš u njihovom podgoričkom ,,izgovoru“ koji sjeća na ,,dobra, stara vremena“, čuješ kako imaju problem da nađu prenoćište i reaguješ…
– Momci, riješićemo to. Puna je Tuzla zbog utakmice ali nalazimo smještaj za vas četvoricu. Brzo smo se organizovali za njih četvoricu navijača iz Podgorice, našli smještaj. U znak zahvalnosti nijesu nas pustili tek tako, insistirali su da skupa odemo na piće što smo i uradili. Momci su bili toliko prijatni da se popilo i nekoliko pića uz izuzetno ugodne i prijatne razgovore – ispričao je tada Edin tuzlanskom portalu i zaključio – razmijenili smo kontakte i zastave i jedni drugima poželjeli sreću na utakmici…
I u prepunom tuzlanskom ,,Mejdanu“ desila se sreća i za jedne i za druge navijače – BiH je pobijedila i ostala u kvalifikacionoj trci a Crna Gora izgubila sa onoliko koševa koliko je ,,smjela“ da izgubi i trasirala put ka Svjetskom prvenstvu.
,,Fazlino“ momačko veče u Podgorici (Pobjeda/Dražen Drašković)
I naravno, svaki susret koji u sebi ima sport, iskrenost ali i eks-Ju adrenalin – ima i svoj nastavak. Prošlog vikenda, takođe kvalifikacionu utakmicu, ovoga puta rukometnu, igrale su reprezentacije Crne Gore i BiH u Podgorici. A kontakti u Tuzli nijesu razmijenjeni uzalud.
Mile Ilić, kralj prijateljstva u Crnoj Gori ali i u regionu, Ivan Zečević Zeko, Matija Ilić, dok je Slobo Caušević bio opravdano odsutan…
– Pozvali smo ,,naše Tuzlake“ da budu naši gosti tokom vikenda uoči utakmice. Stigli su Amar Kalajlić, Edin Fazlović, Dalibor Blažević i Emir Jahić. Družili smo se tri dana i ,,izborili“ se da ,,naši Tuzlaci“ budu oduševljeni i Crnogorcima i Crnom Gorom. Neki od njih su prvi put bili u Crnoj Gori. Veliki su zaljubljenici u sport i prava raja za druženje. Vole svoju tuzlansku Slobodu i naravno reprezentaciju BiH. Zanimljivo je da je budući mladoženja Edin Fazlović, svoj posljednji momački vikend proveo i proslavio u Crnoj Gori. Zbog toga je i u ,,Morači“ postavljen transparent ,,Fazla se ženi“ koga tokom tajm-auta nije mogla da promaši TV-kamera….
Rezultat u ,,Morači“ kao i u ,,Mejdanu“ ponovo je odgovarao – svima. Rukometaši BiH su iznenađujuće pobijedili Crnu Goru ali su se obje reprezentacije plasirale na Evropsko prvenstvo. Uz piće i druženje se desila i prava taktičko-navijačka analiza utakmice. ,,Naši Tuzlaci“ su odlučili da, kada su već tu, ipak prođu Crnogorskim primorjem i onda nastave drumovima ka Tuzli…
Amar, Mile, Edin, Ivan, Dalibor, Slobo, Emir, Matija…
Od jednog tuzlanskog prenoćišta do pravog prijateljstva. Njihova imena kao mostovi koji povezuju dva grada, dvije države, dva eks-Ju adrenalina. Moć pripadanja lopti i superiornost igre kao način da osvojenim državnim ponosom uvažiš druge. Jer ko razumije loptu, ne razumije granice. I sve ono što su ,,graničari“ lično i sebično stvarali…
Ali za Tuzlu sa Slobodom i za Podgoricu sa Budućnosti, nema ,,graničara“. Ko da ukroti Slobodu i Budućnost. Još se nije rodio…
I priča se naravno nastavlja. Jer, Fazla se ženi…
