Na osnovu ovlaštenja koja proizilaze iz aneksa 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma visoki predstavnik ima širok dijapazon aktivnosti i ovlaštenja, a jedno od tih ovlaštenja je unapređenje poštovanja ljudskih prava i povratka raseljenih lica i izbeglica, a u ljudska prava spada i izborno pravo. Ali sve te intervencije koje vrši visoki predstavnik moraju biti u skladu sa međunarodnim standardima. Ne smiju se uvoditi nove diskriminacije i podjele, već postojeće treba eliminirati.
Međutim, visoki predstavnik je intervenirao na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i Izborni zakon BiH i pokazalo se da nije postigao ono što je najavljivao, a to je deblokada implementacije izbornih rezultata.
Sada se ponovno najavljuju i očekuju nove odluke visokog predstavnika i to nekakva jednokratna rješenja. Međutim nikakva jednokratna rješenja, ja sam u to siguran, neće biti implementirana. Neće to dozvoliti zastupnici u parlamentu Federacije, ma iz koje stranke dolazili. Čak i u slučaju da visoki predstavnik imenuje vladu, što bi bio šokantan potez, ona ne bi bila prihvaćena od strane Parlamenta i građana. Visoki predstavnik ne treba nikoga imenovati. On treba smjenjivati one koji destabiliziraju Bosnu i Hercegovinu i cijelu regiju, kao i one koji krše Dejtonski mirovni sporazum, koji vrše razne opstrukcije i blokade i koji ne provode zakone ove države.
Prema tome, neka visoki predstavnik na jednokratna rješenja i ne pomišlja. Mora se naći trajno rješenje, koje neće pogodovati niti jednoj stranci ili samo jednom narodu. Rješenje mora biti u korist građana. Nikome ne smije biti zagarantovano učešće u vladi. A to se htjelo postići ranijim Šmitovim odlukama i to promjenom broja delegata u domu naroda i načina izbora predsjednika i potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine.
Znači, ključnu ulogu po tim donesenim odlukama, za imenovanje vlade imaju predsjednik i potpredsjednici Federacije. Sada se ta njihova ulaga, odnosno uloga samo jednog potpredsjednika, želi minimizirati. To nije
ustavno, nije fer, nije korektno i nije moguće. Ustvari, svi mi znama da je na sceni urušavanje ustavnog sistema i poretka u Bosni i Hercegovini. To se sada radi vrlo otvoreno.
Jedni prijete secesijom i pri tome se pozivaju na Ustav Bosne i Hercegovine, drugi se pozivaju na evropske vrijednosti i traže nove podjele i diskriminaciju građana, a svi zajedno blokiraju sve reformske procese potrebne za članstvo Bosne i Hercegovine u Evropskoj uniji. Želi nam se očigledna laž predstaviti kao istina, a diskriminacija i segregacija kao evropske vrijednosti. Takve laži više ne prolaze ni kod učenika osnovnih škola, a ne kod odraslih i ozbiljnih ljudi. Naučili smo mi sabirati i oduzimati, a i logiku smo učili i to još u srednjoj školi.
I da budemo vrlo otvoreni i direktni, za takvo satanje odgovorni su i političari, izabrani zvaničnici i državni službenici koji sebe smatraju i nazivaju patriotima, ali naravno ne svi. Ovdje posebno upozoravam na rukovodeće državne službenike, koji su odgovorni za ustavnost i zakonitost i svoga, ali i rada institucije u kojoj rade. Odgovorni su zbog pogrešnog činjenja i nečinjenja. Odgovorni su zbog podržavanja onih koji urušavaju ustavni poredak i pojedinačne institucije kojima rukovode. To neki čine zbog manjkavog znanja a drugi zbog lične koristi. Takvi ljudi se moraju prepoznati i odstraniti iz sistema rukovođenja i odlučivanja. Oni posjeduju takozvano „poziciono znanje“ ili pamet, koja proizilazi samo iz naziva radnog mjesta, a ne iz ozbiljnog školovanja i obrazovanja.
Situacija u Bosni i Hercegovini je više nego ozbiljna. Da su toga svjesni naši pojedini predstavnici nikada na njihovom licu ne bi mogli primjetiti ni najmanji osmjeh. Međutim, opijeni najvećom čovjekovom strašću, a to je strast za vlašću, oni to i ne mogu primjetiti.
Zato ih se mora opominjati i usmjeravati. Ipak, i pored svih teškoća i prijetnji, ne trebamo brinuti za opstanak naše države. Čuvari Bosne će je braniti svojim životima, ako bude trebalo. I odbranit će je. Ali ako do takvog scenarija, ne daj Bože dođe, neće više biti nikakvih dejtona koji će nametati rješenja suprotna međunarodnom pravu i demokratskim standardima i koja će onemogućiti funkcioniranje države i njenih institucija.
