“Malo je mjesta gdje smo imali poseban problem kao u Bosni jer bez bosanskih Srba nismo mogli sklopiti mir. I onda od početka, ili tvrdokorna srpska vlada ili njihovi ruski sponzori su uvijek tražili paralizu, paralizu, paralizu. I dalje im je mnogo bolje nego kada su klali jedni druge u ogromnom broju. Ali nadam se da će se to jednog dana riješiti. Ali ovo je drugačije jer su odlučili da dijele budućnost od početka i da svima garantuju ulogu u njoj”, kazao je prije nekoliko dana bivši američki predsjednik Bill Clinton.
Izrekao je to Clinton u programu CNN-a iz Belfasta, gdje su se okupili bivši lideri UK, SAD i Republike Irske kako bi obilježili 25 godina od postizanja mirovnog sporazuma na Veliki petak 1998. godine. Tony Blair, Bertie Ahern i Clinton ekskluzivno su govorili za CNN o tome kako je došlo do tog sporazuma, ali i kako se lekcije mogu primijeniti na druge dijelove svijeta.
No, Clintonov komentar o Bosni je zapravo suština svih promašaja američke administracije u Bosni i Hercegovini, pa tako i na Balkanu u cjelini. A svaka greška te administracije zahtijeva decenije ispravljanja njihovih krivih trasa.
Greška, promašaj ili nešto treće Clintonovog prethodnika Busha starijeg učinili su da jedan narod u srcu Evrope goloruk mora da brani živote i državu. Jer, embargo na oružje odbrambenoj vojsci Bosne i Hercegovine bio je signal agresorima s obje strane granice da je žrtva spremna. To što se Bushova i kasnije Clintonova administracija pokušavala ispraviti doturanjima naoružanja, nije imalo prevelik utjecaj na ishod rata, jer Armija RBiH se snadbijevala otimanjem uglavnom JNA naoružanja, a to što je dopremano uveliko je odlazilo u ruke HVO-a i ponovo bilo upereno u Bosnu i Bošnjake.
I kada su goloruki domoljubi odbrambeni pretvorili u oslobodilački rat, zahvaljujući svojoj hrabrosti i požrtvovnosti, na scenu je stupio Clinton. Njegova administracija prvo je omogućila Hrvatskoj da etnički očisti svoj teritorij, a potom je snagom zastrašivanja zaustavila oslobodioce Bosne i Hercegovine da istjera agresore na vanjske granice. Predsjedniku RBiH je rečeno da će u slučaju dolaska Petog korpusa ARBiH u Banja Luku krenuti ofanziva NATO-a. Tek tako, bez rezolucija i odluka Vijeća sigurnosti. NATO reakcija na srpsku agresiju desila se tek nakon masovnog pokolja Bošnjaka, kasnije presuđenog genocida.
A kada su zaustavili oslobodilačku vojsku, zarobili su politički establishment Bosne i Hercegovine i metodom malja ih ubijedili da Radovanu Karadžiću isporuče unutarnju autonomiju kroz entitet Republika srpska, što je faktički korak i do pune autonomije. Dejton je presudio višedecenijsku robiju Bosni i Hercegovini i njenim građanima. Ostali smo zarobljeni u paklu američkog nesnalaženja i improvizacije. Sve što su poslije rekli samo je bijedni pokušaj pravdanja možda i najvećeg zločina počinjenog nad Bosnom i Hercegovinom devedesetih godina.
A nakon Dejtona na oklopnjacima s američkom zastavom instalirali su Milorada Dodika. Predratnog reformistu, ratnog švercera, ponudili su građanima Bosne i Hercegovine kao spasonosnog skipera da nas poveze ka mirnim evropskim i vodama Atlantika. Ubrzo su shvatili da je sve što je Dodik govorio prije transportera i ulaska u Vladu Rs bila laž. Američki miljenik pretvorio se u pirata koji krade našu zemlju, živote, budućnost. Danas je Dodik jedan od ili možda i najveći saveznik Vladimira Putina i njegove Rusije.
I šta kažeš Clintone, prestali smo se klati. Bestidno, pa mi se danas koljemo samo nema smrti, jer, američka politika zaleđenog konflikta drži nas na toj granici života i smrti. Ništa se Clintone nije promijenilo od 1992. godine, a najveći problem s vama Amerikancima je što i dalje činite greške, promašaje ili nešto treće u pokušaju da jednog ostavite na vjetrometini, a drugima date sva oruđa i oružja u ruke.
Američka administracija je od instaliranja Dodika do danas igrala na razne kombinacije. Alijanse, Prud, Butmir, svakojaka druga događanja, u kojima samo jedno nisu pokušali. Nikada u prijedlozima koje su Amerikanci stavljali na sto nije bila opcija građanske Bosne i Hercegovine, uređene po modelu moderne evropske države. I nikada ni neće biti!
Jer, američka administracija od Busha seniora do Bidena nikada nije imala namjeru da od nas napravi državu evropskog tipa. Bošnjaci su u američkoj kartografiji strašilo za Evropu. Narod koji je davno odbio nestati.
Tu dolazimo do američkih grešaka, promašaja ili nečeg trećeg u aktuelnom trenutku. Srbima se ne dira u ono što im je dato u Dejtonu. Sve što imaju je omeđeno, a ignorisanjem separatizma i podrivanja ustavno – pravnog poretka šalje se opasna poruka da bi u skorije vrijeme i otcjepljenje moglo biti opcija za američku administraciju.
S druge strane, odnos te administracije u Federaciji daje naslutiti kako je njihova tendencija dodatno rasparčavanje Bosne i Hercegovine. Sve što posljednje tri godine radi Ambasada SAD u BiH ide tim putem, a od Palmera do Escobara i od Nelsona do Murphyija, jasno je da se sada već kontinuirano sprema getoizacija Bošnjaka.
Jer, priča o nekoj bošnjačkoj većini koja teži hegemoniji je pokriće za uspostavljanje aparthejd modela i getoizaciju tih Bošnjaka.
Neko bi stoga trebao upozoriti administraciju Bidena da smo svjesni svih političkih zlodjela koje su SAD učinile prema BiH i da bi se u društvenom biću Bošnjaka moglo početi sanjati partnerstvo s onima koji nas nikada nisu podržavali, ali im nikada nismo ni pružili pravu priliku da testiramo tu podršku.
Kao što rekoh, tri decenije potrebne su za ispravljanje američkih grešaka, promašaja ili nečeg trećeg. Vremena za nova ispravljanja nemamo, jer dok svijet ide ka svemiru, oni nas vraćaju u feudalizam. Dosta vas je kauboji.
