Ministar odbrane Bosne i Hercegovine Zukan Helez boravio je protekle sedmice u Sjedinjenim Američkim Državama i za razliku od sastanaka u MMF gdje mu nije mjesto, u razgovoru s funkcionerima Pentagona razgovarao o konkretnim temama.
Helez je od koordinatorice Vijeća za nacionalnu sigurnost Care Abercrombie tražio pojačan vojni angažman SAD u Bosni i Hercegovini u svjetlu napada Milorada Dodika na Dejtonski mirovni sporazum, ustavno – pravni poredak i najave secesije.
Od pokretanja Operacije Althea – EUFOR u našoj zemlji vojno prisustvo SAD je na minimumu i pretvoreno je u svajetodavnu misiju. EUFOR u Bosni i Hercegovini broji otprilike 600 vojnika. Da broji i pet puta više, ukoliko su planeri srpskog sveta odlučili krenuti s konačnim projektom disolucije Bosne i Hercegovine, ta vojska neće odbraniti Bosnu i Hercegovinu.
Da ne ponavljamo, genocid, UZP, etničko čišćenje, silovanje, sve je to počinjeno uz tzv. plave šljemove, mirovnu misiju UN-a tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Kratak je spisak onih kojima je ta međunarodna vojska pomogla, a mnogo duži u čijim je zlostavljanima učestvovala.
Jasno je zato da nema smisla ni potrebe zagovarati dolazak vojnih formacija, pa bile one i američke, u Bosnu i Hercegovinu, radi očuvanja mira. Helez je zapravo promašio obje lokacije, u MMF je otišao ko zna zašto, u Pentagon nije trebao ići. State Department, Kongres i Senat su lokacije na koje je morao otići i tražiti reviziju politike američke administracije u Bosni i Hercegovini.
Jer, zalud nam američki ili bilo čiji vojnici ako oružani sukob počne. A on se može spriječiti, prilično jednostavno. Potrebna je samo odlučnost međunarodne zajednice predvođene upravo Sjedinjenim Državama da se prestane poigravati sa stabilnošću, kako Bosne i Hercegovine, tako i Balkana.
Potrebe za vojnom intervencijom neće biti ukoliko SAD, naročito njena ambasada u Sarajevu i specijalni izaslanik Gabriel Escobar, odustanu od podrške tripartitnoj hegemoniji Beograda, Zagreba i Tirane, koja podrazumijeva cijepanje međunarodno priznatih, suverenih država teritorijalnog integriteta – BiH, Crna Gora, Kosovo i Sjeverna Makedonija.
Ta agenda hegemonizma, nazvana Otvoreni Balkan je zapravo diplomatsko – politička mina koja treba da razori pomenute zemlje. A ona se ne može aktivirati niti ostvariti uspjeh bez pokušaja prekrajanja granica. I tu dolazimo do ključne tačke. Svako micanje državnih mednjika znači RAT. Taj rat neće zaustaviti niko, ma koliko velik i moćan bio. Kao što ga nije zaustavio ni devedesetih. Aktivira li neko minu hegemonizma na tripartitnoj osnovi ozbiljno će biti ranjena Evropska unija, jer dva rata na njenom kontinentu i uz njene granice značit će težak poremećaj.
Ovaj put u rat bi bila uključena i njena članica, učestvovale bi tri NATO članice, dvije kao agresori i jedna kao žrtva. Diplomatsko – politički hendeci koji bi bili otvoreni tim sukobima, potpomognuti aktuelnom američkom administracijom, definitivno bi zapečatili američku ulogu svjetskog policajca i vratili ih na postavke pokretača ratova.
Zato još jednom, besmisleno je zazivati i pozivati američku vojsku da brani mir u Bosni. Jer, nemir vlada cijelim Balkanskim poluotokom, a u srcu nemira je američka politika. Umjesto tih vojnika, potrebniji su diplomate i političari kakav je nekada bio sadašnji predsjednik Joe Biden, koji će zazivati mirna rješenja na temeljima evropskih vrijednosti i principa zapadnih država.
Ambasador Michael Murphy i Escobar su kreatori nereda u BiH, pridružuje im se i ambasador SAD u Srbiji, što uz odanog visokog predstavnika Schmidta i britansku podršku čini okosnicu snaga koje naš region vode u neminovne sukobe.
Niti jedna politička igra u kojoj je neko pokušavao tlačiti narode i getoizirati ih zarad nečijih geostrateških ciljeva, nije završila drugačije doli oružanim sukobom.
To je poruka koju je Helez morao prenijeti. Ali da bi se takva poruka prenijela ona zahtijeva političku odvažnost i diplomatsko znanje. Iz SDP-a je sve to odavno pobjeglo, zato ministar odbrane zaziva međunarodnu okupaciju zemlje koju treba da brani!
