Uz fanfare međunarodne zajednice, na scenu je stupila državna vlada zasnovana na smjernicama koje su potpisale stranke sarajevske trojke (SDP, NIP i NS), dio njihovih partnera, te Hrvatska demokratska zajednica.
Počelo je 25. januara izborom Vijeća ministara, proradila su i oba doma Parlamenta Bosne i Hercegovine. No, osim usvajanja Budžeta nova vlast nema se mnogo čime pohvaliti. Zapravo u rubrici urađeno za više od dva mjeseca rada nema ništa upisano. A nakitili su svega.
Naša stranka tako je napisala nekoliko principa za ulazak u državnu vlast. Prva dva tiču se deblokiranja i ubrzanja procesa pristupanja EU. Osim što je predsjednik te stranke zasjeo u fotelju ministra, ništa se od principa nije ispoštovalo. Ali, Naša stranka je davno pokazala da joj principi nisu jača strana. Podrškom kadrovima sa crne liste odavno su izgubili kredibilitet da diktiraju principe, pa stoga i ne čudi činjenica da ne insistiraju na svojim principima. Od kada je izabran za ministra prometa i komunikacija BIH, predsjednik Naše stranke Edin Forto ko da je učinio hidžru u neki nevidljivi prostor.
Principa nemaju SDP i NIP. Ali zato nemaju ni rezultata. Imali su smjernice kada su bili prinuđeni ponuditi zamazati nečim oči bh. javnosti i ublažiti osude zbog različitih popuštanja Draganu Čoviću i Miloradu Dodiku.
Prva tačka smjernica kreiranih na relaciji sarajevska trojka – HDZ je postizanje dogovora oko zajedničkih vanjskopolitičkih stajališta Bosne i Hercegovine usuglašavanjem i usvajanjem vanjskopolitičke strategije. Ovu smjernicu naznačili su od presudnog značaja. A presudio je Dodik. Uz Čovićevu pomoć umjesto usaglašene vanjske politike dobili smo dirigovanu srpsko-hrvatsku uz glasno šutanje trojkaša, primarno šefa diplomatije Elmedina Konakovića. I dok je Konaković obilazio region, zanijekao agresiju Hrvatske, zahvalio Vučiću što podržava dogovor dva entiteta, razgledao neljudski pritvor za migrante u Lipi, provjerio kako rade detonatori i kapisle u goraždanskom Ginexu.
I u smjernicama, kao u principima Naše stranke, pri vrhu je rad na evropskim integracijama. Da ponovimo, tog rada do sada nije bilo. Posebno nije bilo rada na pitanjima integracija u NATO, što je još jedna od smjernica. Nema čak ni saradnje, kako je to definisano u smjernicama trojke i HDZ-a. Danas Dodik jasno reče da će i saradnju prekinuti, a i obustaviti vježbe OS BiH i NATO-a. Reakcija još nema!
Kroz te smjernice trojka i HDZ su najavili modernizaciju oružanih snaga. Toga je bilo, ali na sjednici kolegija Vijeća ministara koji su činili kadrovi HDZ-a i SNSD-a. Helez je ovlastio Konakovića, a Konakovića nije bilo. Helez je ovlastio zamjenika Slavena Galića, a on jedva dočekao da pomogne u skidanju s dnevnog reda nabavke (više donacije) multifunkcionalnih američkih helikoptera za Oružane snage BiH.
Najavili su trojkaši kroz sporazum s Čovićem i Dodikom reformu pravosuđa, ali osim kontinuiranih ataka na one koji im se u tom pravosuđu ne sviđaju (nisu odani) i forsiranja odanih, reforma je samo mrtvo slovo na papiru. Jedna od smjernica je bila i nulta stopa tolerancije na kriminal, samo su svi potpisnici tih smjernica zaboravili upisati “kriminal onih drugih, ne naših”.
Od reforme sigurnosno – obavještajnog sistema reformisali su jedio Osmicu, zamijenivši ga Džuvom i dovođenjem Dodikovog Riste Zarića.
Ni smjernice o zaštiti ljudskih prava nisu počele pronalaziti put ka realizaciji. Jer da jesu, učesnici u državnoj vlasti iz Sarajeva jasno bi ukazali na problem kontinuiranog napada na povratnike u Rs. Umjesto toga oni se histerično izvinjavaju za par izbušenih guma u Sarajevu, dajući Dodiku opravdanje za progon nesrba, a Dodikovim siledžijama “oprost” premlaćivanja nemoćnih povratnika.
Znate li da se u smjernicama spominju i presude Evropskog suda za ljudska prava. Ali o tome račun vodi jedino Čovićeva Borjana Krišto, zagovarajući po regiji i Evropi da se presude nikada ne provedu, jer one su konfrontirane HDZ-ovim nakanama za trajni aparthejd njihove vlasti. Konaković, Nikšić i Forto i o tome šute.
Sumirano, principijelno su u Našoj stranci odustali od principa i usmjereno je trojka odustala od smjernica.
I pitaju vas Konaković, Nikšić, Vojin Mijatović i ostali zašto ih nazivate izdajnicima. A izdali su prvo sebe.
Šta je ako ne izdaja prepuštanje državne vlasti Dodiku i Čoviću, provodiocima strategija nastalih na politikama Karađorđeva. Pitaju šta su to oni dali što Dodiku i Čoviću nije pripadalo. Dali su im opciju da otvoreno mogu rušiti državu bez da im se i pokuša odgovoriti. Možda ni oni prije njih nisu bili dobri u tim poslovima, ali barem su pokušavali da nešto učine.
Pitaju šta su izdali oni koji ne smiju ponoviti rečenicu da je međunarodni sud presudio da je Hrvatska počinila agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Za Srbiju ih nismo pitali. Ko zna kakav bi nam odgovor dao.
Oni misle da nisu izdali jer zapravo nisu kompetentni da ocijene šta znači izdaja. A nisu kompetentni jer su u fotelje državnih ministara zasjeli bez ikakvog pedigrea.
Jer, kako napisa poljski književnik Lec, “Iz čega si nastao zavisi od genetike – u šta ćeš se pretvoriti, od politike”.
