Vidimo. I konstatujemo. Pretvorili smo se u hodajuće nekrologe jednog zlog vremena, u kojem caruju zli gospodari. Oštrica naših umova odavno je odsječena sabljom šićara koji je mudre pretvorio u pokunjene klimoglavce, što one koji nas vode u ambis savjetuju kojim putem ćemo brže stići.
I odista, narod zahvaljujući kojem je ova država Bosna i Hercegovina opstala pretvorio se u najopasnije oružje protiv te države. Bošnjaci, a sveukupno domoljubivi Bosanci i Hercegovci, što se hvalospjevima sjećaju predaka, dozvolili su sebi da ih predvode ljudi koje će buduće generacije označavati crnim slovima naše historije.
Blato koristoljublja
Narod koji se nije bojao svezanih ruku suprotstaviti vojnoj armadi, narod koji živote nije žalio za odbranu domovine, sada ima problem da odvoji dan, dva, mjesec i s ulice se suprotstavi istim i gorim okupatorima od onih iz devedesetih godina. Istina je da je komandujuća glava tog naroda duboko u blatu koristoljublja, ali je poraznija istina da je i sam narod počeo da gura glavu u isto blato.
Zato narod kojeg nije bilo strah ni embarga, ni četnika, ni ustaša, ni čarapana, ni arkanovaca, narod koji je izrodio Nanića, Dudakovića, Bolića, Safeta Hadžića, Hajrudina Mešića… i brojne druge, danas ne smije pokazati spremnost na odbranu ove zemlje, u strahu od nekog ambasadora.
Većina pripadnika tog bošnjačkog naroda su muslimani, a muslimanima je u Kur’anu objavljeno da istinu govore i samo Allaha se boje. Otkud onda pravo tom narodu da se boji čovjeka, ma ko on bio, pa makar i bjelosvjetski namjesnik Christian Schmidt. Danas se ne može tačno razlučiti boje li se Bošnjaci više njegovog okupatorskog oktroisanja ili njegovog odlaska skupa s OHR-om. I na sami pomen mogućnosti da ode OHR, Bošnjaci skaču kao opečeni i poručuju “pa to je rat”.
Kao da je rat nešto strano, nedefinisano, do sada neviđeno. A rat protiv Bosne traje decenijama, stoljećima. Smjenjuju se oblici i sredstva njegovog vođenja. Malo je oružani, malo diplomatski/politički. Historija je pokazala da taj oružani Bošnjaci znaju voditi, jer u takvim ih vode časni motivi odbrane države.
U političkim ratovima Bošnjaci su do sada gubili, jer ih vode lični umjesto državnih interesa. Gube i danas. Ono što bi odbranili u oružanom sukobu, gubili bi za pregovaračkim stolom. Bošnjaci, tada muslimani, bili su istinska prevaga Drugog svjetskog rata na ex jugoslovenskim prostorima, a zauzvrat su dobili pokušaj da se Bosna i Hercegovina podijeli čim je rat stao i samo zahvaljujući upornosti rijetkih to je zaustavljeno, ali je Bosna i Hercegovina svejedno bila jedan od zapećaka nove Jugoslavije, a muslimani jedan od problema.
Danas se opet vodi politički rat za podjelu Bosne i Hercegovine. Vode ga potomci onih koji su Titu predlagali tu podjelu. Danas u drugačijim odijelima i pod drugačijim zastavama, ali cilj im je potpuno isti.
Kukavice bez časti i znanja
Bošnjaci, međutim, danas nemaju prvake. Nemaju lidere koji bi mudrošću i političkom vještinom bili istinska brana takvim interesima. Jer, Bošnjaci koji se boje američkog ambasadora i odlaska OHR-a i ne mogu imati hrabre političke lidere. Lideri nastaju iz naroda, ne padaju nitokuda. A narod pun straha i s glavom u blatu ličnog šićara i ne može imati lidere do li kukavice bez časti i znanja. Takvi lideri boje se svoje sjene i zato olako postaju pijuni tuđih interesa. Možda im namjera i nije takva, al’ nesposobnost i koristoljublje im ne mogu ponuditi drugačiji izlaz.
Bošnjaci su vjerovatno najmalobrojniji evropski narod s najviše političkih prvaka. Uslovilo je to političku razbijenost bošnjačkog naroda i dovelo ga u situaciju da luta u uskom krugu bezizlaznosti. Svi ti politički prvaci imaju iste dvije riječi – narod i država. A i narodi država se tope, sve ih je manje. I ukoliko se nastavi sadašnji trend, neće trebati mnogo godina da će svaka malo brojnija bošnjačka zajednica imati svog prvaka. A gdje je puno prvaka, nit će preživjeti narod niti država.
I zato ću podsjetiti na ono što je profesor Enver Išerić poručio prije nekoliko dana sa ovih stranica. A poručio je da nikada do sada nije bio potrebniji poziv i naredba reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića Bošnjacima – OKRENITE SE PREMA KIBLI.
Jer, kako napisa profesor Išerić: “Gluhi će ostati samo oni kojima je vlast bitnija od države i koji lični interes stavljaju ispred interesa Bošnjaka kojem pripadaju. I to bi bilo dovoljno da znamo kuda ćemo, kako i sa kim dalje, a koga ćemo politički arhivirati”.
A Bošnjak koji se okrene prema Kibli, nema pravo na strah. A onaj ko nečasno vlada, onaj ko nečasno govori, onaj ko izda i spletkari, i onaj ko se boji ambasadora i nekakvog namjesnika on ni nema snage da se okrene Kibli.
I na kraju, zaboravite priču o Palestini. Nismo mi ni slični. Slobodnom palestinskom teritorijom vladaju Palestinci koji kamenjem idu na tenkove i već 75 godina ratuju. Na oslobođenoj bosanskohercegovačkoj teritoriji, onoj koju zovemo bosanska Gaza i zapadna obala, tamo vladaju poslušnici okupatora i njihovih zapadnih saveznika. Pogledajte, bit će vam jasnije.
A ko vidi jasno, taj zna kako se zove zemlja pomiješana s krvlju! I zna šta mu je činiti!
