VI PIŠETE – Ademir Eminović: Nakon tačno 35 razgovora i 23 odbijenice nemam snage više ni predavati prijave

21.09.2017. - 22:32



 


Kako započeti ovu priču a ne zaplakati, kako nešto reći a ne biti ismijavan i isponižavan u ovoj državi, u ovom gradu, samo se pitam dokle? Do kada ću kao još uvijek normalna i sposobna osoba čekati zaposlenje jer ne mogu doći na red od stranačkih i kandidata sa štelama, vezama? Nakon tačno 35 razgovora i 23 odbijenice nemam snage više ni predavati prijave.

 

Pitam se samo šta to meni fali, kao i mnogim drugima kao ja. Kažu mi polako, biće, sačekaj. I čekam 3 godine, kao i mnogi koji i duže od mene čekaju posao.

 

Pitam se samo kako pojedince nije sramota, kako nemaju sekunde suosjećanja, bilo čega, kako nemaju ljudskosti ili mrvu solidarnosti. Pa ljudi ljudski ni u trgovini ne mogu raditi jer mi je otac penzioner, jer nemam poleđine, jer nemam tog „nekog”.

 

Liježem sa tugom i ogorčenjem, sa mišlju: „Bože, da li ćemo imati za sutra, Bože, čuvaj mi roditelje, jer ako umru od čega ću živjeti, a imam ruke, imam noge, fakultetsku diplomu, srednju školu, more certifikata, a samo jedan dan radnog staža”.

 

Zašto se borio moj otac, za koga? Za najmanju penziju, zato da sjedimo i nešto čekamo, zato da me boli glava i da idem i predajem prijave svugdje, a onda dobijem jedno veliko ništa. Uvijek mi je bila želja da mogu raditi, da bih svojim roditeljima mogao pomoći da imaju lijepu starost, a ovako imaju ružnu, jadnu i čemernu starost, gdje majka plače jer ne radim, otac šuti dok mu srce ne pukne, jer je nemoćan, nema nikoga. Da me bilo ko zaposli.

 

Znam da nema ništa ni od ovoga pisanja.

 

Ali vrijedi pokušati, možda me neko negdje primi da radim, da imam svoj hljeb, a ne hljeb rudarske penzije jednog rudara koja je jadna. Dosta mi je više stranaka ove države koja je sve osim države.

 

Teško nam je svima, a šta reći osim da legneš sa tugom i ustaneš sa tugom. Samo se pitam dokle? Ne smiješ biti bolestan jer nemaš novaca ni za liječenje.

 

Teško je riječi utjehe naći jer ih nema, jer su riječi potrošene, a život postaje samo patnja iz dana u dan…

 

Ademir Eminović



BoljaTuzla.ba (članak poslao čitatelj) - Stavovi izneseni u ovom članku ne predstavljaju stavove portala BoljaTuzla.ba. BoljaTuzla.ba ne garantuje njihovu tačnost ili potpunost. Svi korisnici portala su saglasni sa činjenicom da lično snose svaki rizik vezan za pristup i korištenje sadržaja ove web stranice. BoljaTuzla.ba isključuje svoju odgovornost za svaku direktnu i/ili indirektnu štetu nastalu ili koja bi mogla proizaći iz pristupa, korištenja ili nemogućnosti korištenja portala , kao i za bilo kakvu pogrešku ili propust u sadržaju ovog web portala.


Komentari

Portal BoljaTuzla.ba (u daljem tekstu Redakcija) zadržava pravo moderacije tj. pregleda, brisanja, izmjene i svih drugih mogućih radnji nad komentarima/mišljenjima posjetilaca, u cilju održavanja konstruktivne, kreativne i kulturne diskusije, bez obaveze najavljivanja i/ili ranijeg obrazloženja. Komentari koji vrijeđaju ličnost, porodicu, bilo koje (javne ili privatne) osobe biće izbrisani i/ili izmjenjeni u skladu s Uslovima korištenja portala.

Dobrodošli na boljatuzla.ba

klikni ovdje i

Kaži šta misliš!

Unesite pojam za pretragu, a zatim tipku ENTER!

BoljaTuzla.ba SOC!AL

 

2012 © BoljaTuzla.ba - Sva prava zadržana. Kontakt | Impressum | Uslovi i pravila korištenja.
Stranica je optimizirana za Mozilla Firefox, Google Chrome i Apple Safari web browser. Preuzmite novi web browser!

 


Dobro došli!
Portal BoljaTuzla.ba vam daje mogućnost da iznesete svoje mišljenje, ideje, rješenja, probleme, najavite događaj u vašoj okolini - jednostavno: BoljaTuzla.ba je vaš medij!

Podržite nas na Facebook-u!