Pratim ovih dana narastajuću emociju netrpeljivosti, koja se ciljano generira u nekim političko-šovinističkim, odnosno klero-fašističkim ideološkim brlozima. Strašno! O tome ne želim govoriti – sami to možete vidjeti i ako želite (ne)biti dio toga.
Jedino ću spomenuti jednu zanimljivost, kuriozitet. Najviši stepen uvrede, ako Srbi vrijeđaju Bošnjake je: “Srpsko smeće”, “Srbine”, “Djedovi su ti bili Srbi”, “Skini ikonu sa tavana”, “Prodali ste srpsku veru za večeru”…
Sa druge strane, kada Bošnjaci vrijeđaju Srbe, tada je najviši stepen uvrede: “Vi imate više turskih gena nego mi Bošnjaci – vas su Turci gazili 500 godina”, “Turčine, napuši se…”, “Turci su vaše babe vodili prve bračne noći – vi ste muslimani…”, “Vi niste Srbi, vi ste Bošnjaci, koji su promijenili svoje ime” itd.
Koliko god pokušavam da ovo razumijem, ne uspijevam. Uvrijediti nekoga da je ono što smatrate vlastitom prošlošću, ili svojim najvećim vrijednostima (bar tako mnogi od njih tvrde), svojim temeljem identiteta…
Je li to priznavanje vlastitog nacionalnog mazohističko-šovinističkog identiteta, koji ne služi ničemu, osim da vrijeđa drugoga ili je pak približavanje pripadnika jednoga krda drugome, po obrascu da je sve stvoreno u paru i da žrtva ne može bez krvnika.
Dragi moji, pripadanje jednom narodu, jednoj etničkoj grupi, naciji, religiji, to je ispunjavanje Božje volje (a ako vjerujete u Njega, znate da je Bog jedan), da ovaj svijet učini lijepim mjestom, šarolikim, poput majske livade, u kojoj cvijeće raznih boja, svijet čini lijepim i mirisnim.
Naše bivstvovanje na Balkanu, svodite na suživot u smradu najprljavjih svinjaca.
Svako bira svoje stanište.
Dobro razmislite: livada ili svinjac? Vaše stanište govori šta je i kakav je vaš identitet i karakter, jer ga sami birate.
Dok gledate u drugu svinju, nemojte zaboraviti da se zapitate gdje se nalazite i šta ste zapravo i sami. U svinjcu nikada nismo vidjeli pauna sa divnim perjem i pjesmom.
Na livadi, cvijet gleda u drugo cvijeće…
